Home / Blog / Kotorske zidine i očaravajuć vidikovac Boke Kotorske

Kotorske zidine i očaravajuć vidikovac Boke Kotorske

Upoznavanje jedne države ili grada počinje onda kada počne planiranje putovanja. Surfovanje po internetu, prelistavanje brošura ili knjiga, razgovori sa onima koji su tamo već bili, gledanje dokumentaraca na televiziji, sve je to samo jedan mali korak u odnosu na stvarni dolazak, šetnju istraživanje i na kraju upoznavanje sa stanovnicima.

Dolaskom u Porto Montenegro, ljubazno osoblje ponudit će vam nevjerovatne mogućnosti za što bolje upoznavanje Crne Gore.

Oni koji ne strepe od količine informacija a imaju avanturistički duh, odlučit će se bez mnogo razmišljanja za obilazak Kotora i njegovih zidina.

Samo 12 km udaljen od vašeg luksuznog smještaja nalazi se grad bogate kulturne tradicije i arhitekture. Grad koji se već više od 40 godina nalazi na listi Svjetske kulturne baštine UNESCO.

Utvrđeni grad Kotor

U podnožju brda San Giovanni, oivičen podmorskim izvorom Gurdić s jedne, rijekom Škurdom s druge strane te morem ispred nalazi se grad Kotor. Jedinstven i neponovljiv. Tipičan primjerak mediteranskog grada koji je trpio opsade, ratove, zemljotrese. Splet krivudavih ulica, nepravilni trgovi, kuće, palaci, crkve, zvonici, crveni krovovi i po koji đardin iz kojeg mirišu divlje naranče i limuni.

Stanovnici su tu, u zimskim mjesecima posvećeni sebi i tradicionalnim feštama a ljeti dočekuju turiste koji znatiželjno obilaze grad i njegove znamenitost

Gradske zidine

Oko grada ali i oko brda San Giovanni protežu se gradske zidine. Izgrađene tokom vjekova kako bi zaštitile Kotor koji je na svim pomorskim i trgovačkim mapama bio ucrtan kao važan kulturni pomorski, zanatski i trgovački centar. Moćne zidine dugačke nešto malo više od 4,5 kilometara prate trouglasti oblik grada, ali i ivicu brda. Penju se do 280 mnv i imaju i svoj poprečni zid koji fizički odvaja grad od gornjeg dijela utvrđenja koji je bio rezervisan samo za vojsku. Neki djelovi zidina dosežu visinu do 20 metara, a širinu u rasponu od 2 do 16 metara.

U donjem dijelu bedema nalaze se tri ulaza u grad – Porta Fjumara ili Vrata od rijeke, Porta Gurdić i Porta marina tj Morska vrata. Nekad su se sa prvim sumrakom vrata zatvarala i bilo je nemoguće ući u grad. Visočije, na samom brdu, a u sklopu gradskih zidina nalaze se još vrata koja vode prema selu Špiljari, kao i ona sa istočne strane iznad Vrata od Gurdića.

U sklopu zidina na brdu nalazi se nekih 40-tak položaja, zaklona, te cistjerni za vodu, kao i male kasarne, kule, stražarnice, magacini za municiju – zapravo sve ono što je bilo potrebno vojnicima koji su gore boravili.

Na samom brdu nekada su bile I četiri crkve – Sveti Roko, Gospa od zdravlja, Sveti Stjepan i Sveti Ivan krstitelj po kome je tvrđava na vrhu dobila ime.

Gradske zidine su odigrale važnu ulogu u odbrani grada. Sam podatak da grad nikada nije osvojen u toku borbi, govori nam o vrijednosti ovog sada već kulturno-istorijskog spomenika koji se nalazi na posebnoj UNESCO-voj listi Venecijanskih utvrđenja.

Bastioni Riva, Bembo, Valijer Korner, Gurdić i kula Kampana samo su dio kotorskih zidina koje je moguće i lako obići. Šetnicom povezani bastioni, svjedoci su burnih trenutaka koji su se odvijali na moru pred samim gradom.

Dio kotorskih bedema koji fascinira jeste onaj koji prati liniju brda. Uz samu ivicu uzdižu se zidine koje skupa sa strmim liticama, na koje se naslanjaju, praktično onemogućavaju bilo kakav pristup gradu.

Fortifikacioni kompleks tvrđave na vrhu i bedema razvijao se postepeno. Posebnim članovima Srednjevjekovnog statuta Kotora bilo je definisano ko će i kako održavati zidine.

Skalinima do tvrđave

Do tvrđave San Giovanni lako je doći. Glavni ulaz na Kotorske zidine nalazi se u sjevernom dijelu grada u blizini Vrata od rijeke. Dobra volja, ljetno jutro ili zimsko popodne idealni su za uspon skalinadom koja broji preko 1400 skalina. Broj djeluje zastrašujuće ali već kod prve pozicije koja se zove Sveti Roko zastat će vam dah od pogleda na grad i poželjet ćete što prije stići do vrha jer pogled će biti sve ljepši i ljepši.

Od Svetog Roka skalinada vodi do Lunete Sveti Josip, pogled vas zadržava i počinjete prepoznavati krovove, zvonike, poznata mjesta u gradu ali i okolna mjesta koja krase obalu kotorskog zaliva. Prije nego nastavite uspon pažnju vam odvlači staza uz poprečni bedem koja vodi do malog trga u gradu poznatijeg kao Škaljarska pjaca.

Po koji čempres, perunike, bademi i lovor mirisom prate vašu avanturu. Zastanete, pogledate gore i čekaju vas usputne kapelice i crkva Gospe od zdravlja, a predivnu fotografiju grada možete napraviti koristeći puškarnicu u zidini kao jedinstven okvir. Puškarnica ima preko hiljadu. Mali uski pravougaoni otvori mogu se vidjeti duž zidina, pa možete zamišljati kako je bilo vojnicima – braniocima grada nišaniti jedrenjak na moru ili neprijatelja koji nailazi sa lovćenskih padina.

Ako budete imali sreće, prilikom uspona do tvrđave srest ćete i jedinog stanovnika naših zidina.To je ”Clausilia cahtarensis”, endemična vrsta puža golaća.

Tvrđava San Giovanni

Tvrđava ili Kaštio kako ga kotorani zovu imao je sve što je bilo potrebno za samostalno djelovanje. Ulaz je bio preko lančanog mosta koji je još uvijek u upotrebi.

Kapelica Svetog Ivana po kojoj su brdo i tvrđava dobili ime, još uvijek je u sklopu tvrđave.

Pogled sa 280 mnv je neponovljiv. Sa jedne strane Kotor i zaliv kao na dlanu. Sa druge strane kotlina i napušteno selo Špiljari.

Čudo srednjevjekovne fortifikacione vještine razlog je sve većeg broja posjetilaca, entuzijasta koji žele otkriti sve tajne kotorskih zidina i tvrđave San Giovanni. Za one u dobroj formi uspon će potrajati nekih 40 minuta, za one koji su u potrazi za dobrim kadrovima, uspon i boravak na bedemima i tvrđavi potrajat će malo duže.

Špiljari i stari put

Pogled prema Istoku sa kotorske tvrđave San Giovanni vodi nas u neki drugi svijet. Daleko u ona davna vremena kada su tu, u kotlini iza samog brda, skriveni od pogleda s mora, živjeli stanovnici najstarijeg sela u Boki Kotorskoj.

U selu Špiljari nekada je bilo dvadesetak naseljenih kuća, da bi u toku Drugog Svjetskog rata, naredbom okupacionih vlasti, sve bilo iseljeno. Sada se mogu vidjeti samo temelji davno napuštenih domova, dolci na kojima se nekada uzgajalo voće i povrće, a moguće je još uvijek vidjeti i crkvu Svetog Jurja koja dominira malim napuštenim selom kao da se još uvijek nada povratku starih porodica.

Česti su izletnici koji dolaskom u ovo napušteno selo uživaju u miru i tišini maštajući o životu koji je nekada tu bio prisutan.

Do Špiljara se može doći starim serpentinskim putem koji je sagrađen 1884.godine na mjestu stare trase puta koja je mnogo starija. Taj stari put vodio je od Njeguša preko Krsca, pored Špiljara, za koje se odvajala posebna staza, pa sve do platoa pored rijeke Škurde gdje se nalazio Crnogorski Pazar. Na tom pazaru Crnogorci su prodavali svoje proizvode Kotoranima. Njihov ulazak u grad nekada je bio moguć samo uz posebnu dozvolu, samo u toku dana uz obavezno odlaganje oružja prije ulaska u grad.

Selo Špiljari, istorijski gledano, bilo je veza Kotora sa zaleđem.

Grad Kotor i njegove moćne zidine, selo Špiljari i stari serpentinski put neodvojiva su cjelina koje dolaskom u Boku Kotorsku morate posjetiti.