Crnogorska narodna nošnja – upoznajte naše kulturno nasljeđe

Priča se da je crnogorska narodna nošnja jedna od najljepših i najatraktivnijih nacionalnih nošnji na svijetu. Mnogi se pitaju kako to da jedna mala država kao što je Crna Gora može da se pohvali sa izuzetno bogatim kulturnim nasljeđem, ali kada upoznate istoriju Crne Gore i njihov narod, tako nešto ne predstavlja veliko iznenađenje.

Nekada je crnogorska narodna nošnja bila pravi statusni simbol. Danas se smatra dijelom crnogorskog nacionalnog identiteta i kulturnog nasljeđa na koji su ljudi Crne Gore zaista ponosni.

Nacionalna nošnja se razlikuje na mnogo načina, posebno ako uzmemo u obzir brojne kulturne uticaje i etničke razlike u Crnoj Gori. Postoje dvije vrste narodne nošnje koje su se široko koristile do 20. vijeka: starija od domaćeg „sukna“ (vunena tkanina od valjane ovčje dlake) i novija vrsta svite (vrsta meke i čvrsto valjane tkanine).

Upoznajte se sa tim šta pojam „crnogorska narodna nošnja“ zaista podrazumijeva i zbog čega je ona i dan-danas veoma važna u Crnoj Gori.

Možete reći mnogo toga o nekoj osobi i o njenom porijeklu, zahvaljujući njenoj nacionalnoj odjeći. To se smatralo vrlo važnim elementom crnogorskog društva u prethodnim vijekovima. U kulturi Crne Gore postojale su tri vrste narodnih nošnji: za muškarce, žene i svečani kostim za posebne prilike.

Pored narodnih nošnji za muškarce i žene, postojala je i nošnja tipična za određena područja Crne Gore, u gradovima kao što su: Risan, Kotor, Grbalj, Orahovac itd.

Sve do 19. vijeka, nacionalne narodne nošnje uglavnom su se proizvodile u zemlji. Žene u ruralnim krajevima su izrađivale kvalitetnu tradicionalnu odjeću za ruralno stanovništvo na selima.

Svečane nošnje za posebne prilike pravili su poznati crnogorski majstori, “Terzije“, koji su bili zaduženi za izradu nekih od najljepših komada tradicionalne odjeće koji se danas čuvaju u muzejima kao muzejski eksponati.

Crnogorska narodna nošnja je elegantnog kroja, napravljenog od najkvalitetnijih tkanina, sa bogatim zlatnim vezenjima i odvažnim kombinacijama boja. U prošlosti su svečanu narodnu nošnju nosili bogati građani Crne Gore, ali kasnijih godina se ona često korstila i među ostalim stanovništvom.

Najznačajniji materijali od kojih se pravila crnogorska narodna nošnja bili su vuna, kozja dlaka, lan, konoplja i svila. Oni su korišćeni za mnoge dijelove nošnje i postali su nezaobilazni elementi formalne i tradicionalne nošnje Crne Gore.

Svečana nošnja obuhvata: autentičnu kapu, običnu bijelu košulju, džamadan (gornji dio nošnje), gunj (seljačka jakna), jelek (gornji dio odeće), toka (element za vezanje kaiševa), silav (kožni pojas za oružje), trambulus (svileni pojas), dušanka (gornji dio, nošen preko gunja) i dolama (gornji dio sa rukavima ispod pazuha). Pored formalne narodne odjeće, postojale su i narodne nošnje za muškarce i žene.

Crnogorska narodna nošnja za muškarce sačinjena je od mnogo lijepih, ukrasnih i korisnih elemenata. Evo najvažnijih stvari koje je svaki Crnogorac morao da ima.

Čuvena, crnogorska kapa kružnog oblika, napravljena je od „sukna“ i „pustine“. Rađena je u crvenoj boji s crnim obodom i zlatnim vezom na vrhu. Uglavnom su se vezli motivi kao što su istorijski ili nacionalni simboli.

Bijela košulja sa kragnom takođe je bila nezaobilazni dio narodne nošnje. Na grudima je imala prorez sa dugmadima. Košulja je u Crnoj Gori bila obavezan dio nošnje za muškarce i obično se upasavala u donji dio.

Džamadan i Gunj

Takozvani Džamadan (Jamadan) se pravio od domaće tkanine i pamuka i nosio se preko majice. Gornji dio zvan “Gunj” je predstavljao košulju muške narodne nošnje koja je izgledala kao dugački seljački kaput. Imao je bakrene dugmiće i bio je veoma popularan među muškim stanovništvom Crne Gore.

Dolama

U nekom trenutku, gunj je zamijenjen sa „Dolamom“ koji je imao rukave ispod pazuha. Tokom ljeta ne bi koristili rukave dolama, a tokom zime bi ih navukli do šaka. To je bilo od velikog značaja, jer se na taj način crnogorska narodna nošnja mogla prilagoditi svim godišnjim dobima.

Ječerma i jelek

Ječerma je dio muške tradicionalne nošnje, sa ravnim prorezom na grudima. S obje strane su dva dugmeta u obliku duguljaste crte od svile koja su samo tamo kao lijep ukras. Kuke i čvorići su ispod dugmadi koji se koriste za zatvaranje odozdo prema sredini.

Jelek je gornji odijevni predmet, jakna s prslukom bez rukava, izrađena od grube i ukrašena zlatnim vezom ili konopcem. Nošen je preko puške. Ispred jelek je otvoren i nema dugmadi.

Pantalone crnogorske tradicionalne nošnje su bile originalno bijele boje, izrađene od vodootporne tkanine (čoje) i grubog platna. Bile su široke u struku i uske ispod koljena. BIle su spojene sa čarapama kanapom, kako se ne bi razdvajale od njih.

Crnogorci su takođe nosili vuneni ili pamučni pojas, dužine 5-6 metara i širine 15 centimetara. Njime su se odlično stezale pantalone.

Važan element crnogorske narodne nošnje bili su opanci, autentične izdržljive, seljačke cipele od kože sa različitim završnim dijelovima na nožnim prstima. One predstavljaju poznati nacionalni simbol mnogih ljudi na Balkanu.

Žene Crne Gore, nadaleko poznate po svojoj eleganciji i ljepoti, imale su jednu od najimpresivnijih narodnih nošnji na svijetu. Bilo je formalnih i svakodnevnih kostima, a njihova glavna razlika bila je u tome što su svečani kostimi bili napravljeni od elegantnijih materijala i ukrašeni su raskošnije. Postoje dvije različite vrste ženskog nacionalnog odijevanja, poput: tradicionalne i građanske nošnje.

Crnogorske žene su nosile različite vrste kostima za različite prilike. Narodna nošnja obuhvatala je nekoliko neizbježnih elemenata.

Ječerma, Kamizola i Zubun

Ječerma bila je vrsta kratkog prsluka koji je bio napravljen od grube tkanine ili baršuna. Imala je dugmad (neke nisu) i spuštala se do ženskog struka.

S druge strane, Kamizola je bio prsluk koji se nosio preko majice, napravljen od svile i damaska i obično su ga nosile žene iz više klase. Zubun je rađen od grube tkanine i baršuna, u raznim dužinama. Bio je bez rukava i sadržao je dugmad.

Dolama i Bran

Dolama je bila gornja haljina napravljena od grube tkanine sa zlatnim dugmićima ili zlatnim konopcima. Obično se nosila u svečanim prilikama.

Bran je bila ženska haljina koja se nosila preko košulje, napravljena od gornjeg dijela „Stana“, koji je bio tijesan i približan tijelu, dok je donji dio, suknja, išao skroz do stopala i bio je napravljen od 5 nabora.

Suknja i rasa

Suknje za svakodnevnu upotrebu su bile izrađene od konoplje i lana, dok su svečane suknje imale zlatni vez i bile su od damaska i svile. Obično je suknja pokazivala socijalni status žene. Suknje su bile zakopčane dugmićima i „ambretama“, koje su imale korisnu i dekorativnu funkciju.

Rasa je bila napravljena od različitih vrsta vune i uglavnom se nosila preko bijele košulje. Rasa je obično značila da je žena iz bogatije klase. Napravljena je od svile i drugih materijala.

Pregača

Jedan od najvažnijih elemenata crnogorske nacionalne nošnje za žene bio je pregača. Napravljena je od materijala „indijana“ i od „tijela“ i obično je bila namijenjena svakodnevnoj upotrebi. Bilo je i pregača od svile sa zlatnim vezom, za svečane prilike.

Čemer i Ženski trak

Čemer je bio težak pojas ukrašen raznim tamnocrvenim ili zelenim kamenjem i srebrnim filigranima. Ispod pojasa nalazio se još jedan pojas nazvan “Ženski trak” od grube tkanine, čiji je cilj bio da se žene zaštitite od pritiska Čemera.

Čarape dokolenice i Bjecve

Čarape dokoljenice su se koristile da čvrsto stegnu listove. Ženama je bilo važno da čarape dobro zategnu radi sigurnosti nogu. Poznate čarape za žene zvane “Bjecve” bile su napravljene od vune. Gornji dio čarapa bio je crven i crn, dok je obruč čarapa optočen tamno plavom ili crvenom bojom.

Obuća

Opanci, seljačke cipele, bile su veoma popularne među ženama Crne Gore. Napravljen od goveđe kože sa oštricama i tvrdim vrhovima. Osim opanaka, žene su nosile i nanule (drvene papuče) i pasamage, posebnu vrstu papuča.

Košulja i prsluk

Košulje su obično bile od pamuka, svile, lana koji su bili skupi materijali. Tradicionalne su bile ukrašene čipkom i vezom. Obično od brokata, napravljen je prsluk da se pritisne uz tijelo kako bi naglasila žensko poprsje.

Suknja i haljina

Suknja je napravljena od teške tkanine koja se zove „kaliman“, damask, baršun i mnoge druge. Rađene su u crvenoj, plavoj, zelenoj, bijeloj i crnoj boji. Ponekad su izrađeni od istih materijala kao i gornji dijelovi.

Haljina je jednostavno krojena i imala je prilično podignut struk. Nosio se tokom čitave godine, a izrađivao se od različitih materijala i u raznim bojama.

Pojas i pregača

Pojas je bio napravljen od svile i bio je vrlo važan element ženske građanske nošnje. Obavio se oko struka i bio je ukrašen vezom, što je kaišu davalo posebnu lepotu.

Izrađena od svile, lana ili muslina, pregača je takođe bila veoma popularan element odjeće među ženama Crne Gore. Vezivao se na struku i obično se nosio preko suknje ili haljine.

Kaftan i karpeta

Kaftan je bio napravljen od teške tkanine i damaska i bio je vrsta duge gornje haljine za žene višeg sloja. Karpeta je bila haljina bez rukava napravljena od svile, vune i drugih materijala, izrađena u raznim bojama.

Čarape i cipele

Građanska obuća se zvala „crevlje“ i bila je veoma popularna u Crnoj Gori. Pored crevlji, crnogorske žene su za kuću nosile i “mule” papuče od kože, vunenog pamuka. Čarape za žene obično su izrađene u zelenoj, crnoj i bijeloj boji. Rađene su od pamuka i vune.

Narodne nošnje i danas imaju vrlo posebnu vrijednost u Crnoj Gori, jer su dio njihove bogate kulture. U 21. vijeku nose se i na festivalima folklora, a ponekad i na vjenčanjima.

Takođe su veoma popularni suveniri među turistima koji posjećuju Porto Montenegro i njihovu marinu koja oduzima dah, kao i druga mjesta Crne Gore, zbog impozantne , autentične ljepote i nespornog kvaliteta nošnji.